Rane dvadesete i stavovi.

Dobrodošli na moj blog

08.03.2017.

Balkanska kolotečina ovih dana

Isprovocirana aktuelnim događajima na blogerskoj sceni, na javnoj sceni ove provincije, na svjetskoj sceni, dobila sam strašnu potrebu, a i hrabrost, da i ja "dignem glas" ovog posebnog dana. Planirala sam da ovaj post započnem 'stilski', sa rečenicom koja me je potapšala po ramenu i šapnula mi da je vrijeme da se preispitam, jer nisam na pravom putu u poslednje vrijeme. Ali nju ću ostaviti za sredinu, ili pak kraj posta za koji ne očekujem da će svima leći niti da će imati nekog posebnog smisla, jer mi zbog ovog blagog bijesa riječi i misli pomalo bježe. Za ovaj 8. mart neću praviti blog post o tome kako bih se ja obukla i našminkala. Za ovaj 8. mart ću nekome od vas probuditi onaj common sense koji bi u 21. vijeku trebao biti obaveza. Na papiru. U zakonu. Mislim, bar se nadam da hoću. Šta je uopće Dan Žena? Svima onima koji imaju imalo mozga i internet je jasno. Dan kada su žene rekle "E ne'š više majčin sine." i za taj stav prvo dobile batine pa prava. Šta je Dan Žena u BiH? Dan kada žena kaže "E ne'š više majčin sine." pa dobije batine od muža, starijeg sina, svekrve, majke, oca, brata, komšinicinog jezika i glavne alapače u selu ili mahali. E onda dobije kilu kahve/kafe/kave da se komšije i familija počaste za 8. Mart, jer je to Dan Žena. I bombonjeru, jer treba slatko uz tu istu kafu. Ako ta žena radi u nekoj solidno stojećoj firmi, biva počašćena večerom i pićem. Dobije tu i tamo neku ružu, neki paket, nešto. Možda i skraćen radni dan da bi stigla da se spremi za tu ionako prenapuhanu večeru. A kroz dva dana dobije i "otpusni list" jer je trudna. Jer to tako kod nas može, jer to tako kod nas treba. Mada to i nije samo kod nas. Samo, da li je ovako uobičajeno kao kod nas? Otišla sam predaleko od onoga što sam započela. Činjenica je da su žene stoljećima ugnjetavane u društvu. I činjenica je da su primitivci i religije nametnuli žensku potlačenost otkad je svijeta i vijeka. I činjenica je da, kakva god borba da se bude vodila, neće biti promjene ponašanja kod muškaraca. A i zašto bi kad se ni mi žene nismo u stanju poštovati međusobno? "Feminism is not a stick with which to beat other women with. " - Emma Watson (2017) Ovu rečenicu ću da vrištim svaki put kada vidim da žena ženi nije podrška. Ovu rečenicu ću da vrištim svaki put kada se javi osoba koja je o feminizmu čitala u dnevnim novinama i počela pričati o jednakosti dok trpa nos u život žene koja je mnogo uspješnija od nje. Ljudi generalno loše govore o onom što im je nedostižno. Jer je to način da svoj ograničeni um rasterete i uvjere da ne postoji ništa bolje od onog minimalnog što imaju. Mnogo dobrih ljudi me okružuje, trebalo mi je dosta vremena da ih prepoznam i prihvatim. Mnogo nedefinisanih ljudi imam u svom životu, jer eto, moram da ih imam. I ne smeta mi to. Znam se prilagoditi. Od ljudi koje sam nekada imala u životu sam doživjela mnogo stvari koje su mene izgradile u ovo što jesam. Djevojku koja još uvijek otkriva šta želi u životu, djevojku koja samo na momente zastane, ali svaki svoj dan nastoji da ispuni i da bude sretna s tim. Jedna od tih osoba mi je prije 3 godine prokomentarisala da je to što hoću da se obrazujem za sektor u kojem su se ženske osobe počele pojavljivati tek u protekloj deceniji, ustvari samo nezadovoljstvo životom i pokušaj da dokažem svijetu da nešto vrijedim. Jer, eto, što da ja isfrustrirana glupača imam pravo da pokažem ljudima da mi je logika jača strana? Moje je da sjedim kući, čekam da se udam i budem dobra i poslušna žena. Šta će meni knjiga? Da ja budem neko ? Gdje to ima? Tad mi je to bilo smiješno, jer me mnogo ne dotiču mišljenja ljudi za koje znam da će samo proći kroz jedno poglavlje mog života. I sada mi je smiješno, ali se bojim da mi i neće biti toliko smiješno kada mojoj kćerki to za 25 godina kaže neko ko je malo manje obrazovan od nje. A reći će. Nažalost. Najbolnije što sam najmanji broj komentara u istoj kategoriji dobila od muškaraca, dok su žene bile "kreativnije". Od onog: "Privatni fakultet, normalno da ćeš dobiti diplomu", do onog: "Samo uči, da budeš prva na birou." A između, oooh, bijesan bi bio svako normalan... Zašto? Eto čemu toliki cinizam? Otkud ti hrabrost, obraz? Otkud ti vrijeme da analiziraš mene i moj život? Otkud ti vrijeme da analiziraš bilo čije želje i nadanja? Kada sam počela tipkati na ovom čudu koje mi postaje sve draže i draže, nisam ni sanjala da ću upasti u mrežu negativnih komentara uglavnom o izgledu. Što meni, što drugim djevojkama u ovom poslu. I mnogo puta sam se zapitala "Zašto?". Možete vidjeti da ja postavljam mnogo pitanja. Nije sramota pitati. Sramota je nešto ne znati, a pričati o tome sa mnogo frustracija jer znaš da ništa ne znaš. Nedavno sam na jednom od tih čudesnih ženskih foruma koji počesto spominju i definišu feminizam, naletjela na, bukvalno, skrinšot sa nečijeg profila na kojem je selfi, po mom ukusu, predobro našminkane djevojke sa komentarom, parafraziram: Šta vi mislite o ovakvim koje misle da su lijepe a ona rugoba bože sačuvaj. Onda se tu kači cca 150 žena od kojih 30 napada tu istu jer je vrlo ružno postupila, a ostalih 120 napada tih 30 jer je djevojka tobože u pravu. Zašto neko ima samopouzdanje i misli da je lijep? Otkud joj pravo? Mi blogeri, koji imamo koliko-toliko hrabrosti da svoje lice i tijelo stavimo na ekrane svakoga od vas, bivamo izložene komentarima tog tipa mnogo više nego prosječna pjevačica sa karijerom od 10 godina. Jer smo marginalci koji tražimo svoje mjesto pod suncem. Ali vrlo diskretno. Pored tih osoba koje po čitav dan sjede i traže kako će nekome "zabiberiti" svojim ionako siromašnim vokabularom (Na kojem bi, iskreno preporučujem, trebale malo poraditi) postoje i ličnosti koje igrom slučaja imaju i medijski prostor pa onako randomly izaberu nekoga na kome će liječiti svoje frustracije jer se za njih slabo zna. Kažem osoba, mislim na žene, jer beauty blogove uglavnom prate žene, bar kod nas. I nije mi jasno čemu to? Zar vas nije mama naučila da ne trebate ništa reči ako nemate ništa lijepo da kažete? Različite stvari su iznošenje mišljenja o nečemu i degradiranje ličnosti na osnovu toga kakva su vam "moralna" načela. Kojih, baj d vej, nemate čim ste u stanju prokomentarisati nečiji izgled na ružan način. Jedna meni bliska prijateljica sa kojom sam tek nedavno "kliknula" me je naučila nešto vrlo važno. U razgovoru koji je tekao od 1 do 6 je istakla da je ljubav prema samom sebi dovoljna motivacija da voliš druge ljude. Jer si zadovoljan i nesebičan. Naravno, pod to se ne misli da moraš voljeti svakoga, ali je ta doza poštovanja prijeko potrebna jer nikada ne možeš znati šta će čovjeka usrećiti a šta povrijediti. Da bi mi žene imale ono što feminizam brani i traži, moramo da krenemo od sebe i međusobnih odnosa. Jer sve dok žene budu degradirale jedna drugu, naravno da nas svijet neće gledati kao sposobne i realne jedinke, nego kao skupinu nedefinisanih ličnosti kojima su mediji usadili tu ideju. Trebaš znati šta je ideja da bi se borila za nju. Trebaš poštovati i živjeti po toj ideji da bi je drugi cijenili. Ali, ženo, sve dok ti sjediš i imaš stav da niko nije bolji od tebe, vjeruj mi, ni tebi jednog dana neće biti lijepo. Ostati ćeš što i jesi, žena u 21. vijeku sa mentalitetom iz prethodnih. Ja se ispričah. Nakon 2-3 čitanja ovog teksta, da budem iskrena, nekako ništa rekla nisam. Ali opet sam puno rekla. Kako kažu: 'Ko skont'o, skont'o.' Mama mi je jednom rekla da ne ispravljam krivu Drinu, pa eto ja samo pišem. Ne očekujući ništa. Ali eto neka se zna da imam to mišljenje koje počesto zadržim za sebe, zbog komentara. Ja imam dosta sreće, koliko god to prepotentno zvučalo. Imam sreću da mi je 8. mart svaki dan jer uz mene stoji neko ko me tjera da sebe gradim. 8. mart mi je svaki dan jer sam sretna što sam žena, jer sam uvijek puna podrške za druge, prvobitno žene. Drage moje, sretan nam ovaj praznik. Sutra se smiješite, volite, uputite lijepu riječ komšinici na prozoru, ljepše ćete se osjećati. Budite taj nježni spol koji je osjećajan i dobar. Budite dobrota.

19.02.2017.

Kritične situacije CM-a u Sarajevu

Za Valentinovo odem s dečkom u šoping jer ono, zna da mi je najbolji poklon kozmetika jer dane provodim testirajući istu i tipkajući o tome. I između ostalih sitnica koje sam uzela odlučim da kupim korektor po preporuci jedne blogerke. Odem do stalka Rimmel kozmetike koja je po cijeni i kvaliteti u rangu sa Max Factor, Maybelline.. Što znači da nimalo nije jeftina. Eh sada, prva stvar koja mi je "upala u oko" je činjenica da nije uopće bilo testera za traženi korektor, koji je kremasti proizvod cijene oko 7KM. "Hajde dobro" pomislim. Djevojke u CM-u definitivno ne mogu sve da stignu, pogotovo jer je CM na Titovoj ogroman i s obzirom da je tih dana bilo vrlo povoljno sniženje. Ja tester nisam tražila jer sam već negdje dosta prije našla koja mi nijansa odgovara. Uzimam traženu nijansu, kupujem traženu nijansu i odlazim uzbuđena jer ću testirati nešto što odavno planiram. Međutim, sutra ujutro, hoću da se šminkam i testiram taj čuveni korektor i, paf, šamar prokleti. Otisak prsta po sred proizvoda. Kremastog proizvoda. Proizvoda koji treba da bude zaštičen. Čist. Netaknut. Proizvod koji iz higijenskih razloga ne bi trebao da bude u dodiru sa kožom osobe koja ga neće nastaviti koristiti. Mada realno, ni one koja hoće. Postoji četkica. Higijenski tretirana. Bez bakterija iz tramvaja, prljavog nosa i kojekakvih dotaknutih površina. Da mi je čarobni štapić bio dostupan u tom momentu... Ili pak neka visoka tehnologija za identifikovanje ljudi na osnovu otiska prsta... Pa da lociram tu papanku i da joj zabranim izlazak iz kuće dok je mater ne nauči osnovnoj kulturi. Pa bokte je l' teško pitati djevojku koja ionako ne skida pogled sa tvojih pokreta "Da li mi možete dati tester? Zanima me ta i ta nijansa? " ????? Ne ujedaju. A ako ujedaju, odeš u drugi CM. Ruku na srce, u Titovoj su djevojke preljubazne. Dakle i dala bi ti tester da poneseš kad bi mogla. Štakojikurac diraš sve živo? Jeste, moja greška je što nisam otvorila da provjerim. Ali i nije jer NIJE DOZVOLJENO otvarati proizvode i pipkati ih svojim ubuđalim papanskim prstima. Kladim se da glupača i ne zna kako i za šta se koristi. Nego je čula da je kul. Ne, nisam htjela da tražim zamjenu, jer je taj problem riješilo malo alkohola i natopljena maramica. Ali mojih 20 minuta psovanja, proklinjanja i vrijeđanja sličnih djevojaka u svoja 4 zida neće ništa vratiti. Nisam sigurna da li i kako će se ovo riješiti. Ali mogu samo zamisliti čega se sve te djevojke što rade tu nagledaju i šta zateknu nakon kraja radnog dana. Nekako je super što sam ja nagodna. Jer, šta li doživljavaju od onih kupaca koji nisu? A tek koliko im je muka od nekulture i neodgoja napirlitanih, sređenih i prebogatih papanki koje su, bez obzira što im u rodnom listu možda i piše da su rođene u Sarajevu, nekako za ruralne sredine, štala i blato, pa pipaj šta ti prvo padne pod ruku. STOP uništavanju stvari koje nas čine ljepšima. Hvala. Vozdra!

03.02.2017.

Duge veze i tuđi komentari

U vezi sam malo više od 5 godina i u poslednje vrijeme ljudi sebi daju za pravo da komentarišu to kao nešto loše. Jer tobože po njima sam već trebala da se udam da bi to imalo budućnost. Apsurd. Pored toga što je vrlo nepristojno reći nekome : "Neće ti to trajat' još dugo". Kao prvo: Kako to iko može znati ? Kao drugo: Odakle mi sa 21 godinu uslovi za život i za brak u današnjoj situaciji ? Kao treće: Šta tebe boli kurac šta će se s mojom vezom desiti? Frustrira čovjeka koji je 5 godina života posvetio nečemu, kada dođe neki nezreli lik ili likuša i sudi o tome kao da je njegovo/njeno. U većini slučajeva su to stariji ljudi koji su se nakon 6 mjeseci veze vjenčali, ali se nerijetko dešava da isti taj komentar dobijem i od vršnjaka kojima je "Duga veza glupost jer ništa ne proživiš."Šta trebam da proživim uopće? Ako sam našla ljubav života, a jesam, čim nam veza traje od 16te godine do danas, i ako u svim planovima za budućnost imam njega, šta mi još treba "da proživim". Putujem, izlazim, planiram, živim, uživam u životu koliko mi uslovi dozvoljavaju i uspomene gradim s njim. Meni dovoljno. Ako je proživjeti samo u fazonu alkohola,izlazaka, upucavanja od strane svakakvih papaka...hvala, ne treba. Nisam sigurna da li to govori očaj ili ljubomora iz ljudi, al' iskreno, već navedena rečenica, me dovede u stanje kad se zapitam šta je to u tim ciničnim glavama, što samo gledaju da loše komentarišu o dobrom. Ja kad čujem da su dvoje zajedno godinu, dvije, sedam, a nisu se izforsirano vjenčali niti ona "slučajno" ima stomak do zuba, uvijek kažem svaka im čast, jer je po meni druga veza znak da su sposobni ljudi koji su spremni da dio sebe daju nekome bez ikakvog garanta da će taj neko biti tu sutra. Ulažu energiju, vrijeme i trud u nešto, a ne sjede i ne komentarišu tuđe veze. Ja razumijem da svakome ljubav ne dođe odmah, ali ako meni nije došla, zašto da podcijenjujem tuđa osjećanja kada ne znam ništa o njima? Ako je neko sretan, ja ću biti sretna zbog njega, ali isto tako očekujem bar pristojno ponašanje zauzvrat jer, opet kažem, vrlo je nepristojno komentarisati tuđe ulaganje i trud na način da ga podcijenite.... karma je čudo jedno. ;)

27.01.2017.

tema dana: Instagram

Kao neko ko je jedan dio života posvetio blogovanju i kreativnošću na nivou "2h dnevno izdvojim za editovanje fotografija, za šminkanje i tipkanje o nekom proizvodu koji volim" , moram priznati da mi strašno ide na živce činjenica da danas svaka djevojka sa (rećiću,mada to ne mislim) malo više hrabrosti ima dovoljan broj pratilaca na Instagramu da bi joj se neki brend javio za promovisanje. Jeste, blogerka sam. I jeste, volim da se moj rad cijeni. I jeste, smatram da poluprovidne krpice i haljina koja otkriva MNOGO više nije nešto što može parirati sa mojim detaljno odabranim fotografijama i bojama.Ali postoje umovi kojima je valjda draže vidjeti to, nego dobro kombinovanu košulju i hlače, sa malo ili nimalo vidljivih "stidnih" dijelova. Možda nije prikladno da kažem da je moral postao prazna priča. Ali koliko god muškarci na ovom primitivnom Balkanu bili u fazonu 'žena ne treba da bude gola', opet više sude o djevojkama koje uživaju u šminkanju i poziranju pred fotoaparatom, nego o kategoriji dama koje izmijene 45 kombinacija pred istim ogledalom u spavacoj sobi roditelja, sa king size krevetom u pozadini, i pri tome otkriju sve detalje koje im je majka priroda "podarila". Ili je to ipak onaj fast food u mahali koji masnoću izvozi u tonama. POd malo više hrabrosti također podrazumijevam stavove tipa: "Znam da me pratite zbog sisa, evo još jedna fotka. I još jedna. I još jedna. Sad u bijeloj majici. Sad ću u sred januara da se spremim za dernek u Barlotiju kao da je juni. A duboke čizme su samo modni detalj." Pa i jesu, s obzirom da su više površine pokrile te čizme nego kompletna gardaroba koju imaš na sebi. Uključujući i zimsku jaknu. Možda zvučim isfrustrirano i ljubomorno. Al boli me neka stvar. Jer dok se ja trudim da pokažem ljepotu umjetnosti, tamo neko ima 10ak hiljada ljudi koji prate ljepotu prljavog ogledala i ogromnih balona tik ispred brade. ''bem ti push up i ko ga izmisli. Toliko za danas. Komentari, jen', dva, tri! Ožeži!


Rane dvadesete i stavovi.
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
252

Powered by Blogger.ba